VASILIJA TUCKER rođena je 13.svibnja 1959. godine

Vasilija Tucker bila je u ranim tridesetima i kao samohrana majka dvoje djece radila je u Borovu, a uz posao je studirala medicinu. Kada je zaratilo, poslala je djecu iz grada i prijavila se u ZNG. Ona se prisjetila trenutka kada je prvi put ugledala mladu Beti s kojom se zajedno skrivala od granata, ali i teškog ranjavanja od kojeg i danas ima posljedice:

“Osjetila sam prvi metak. Ostalih deset ne.”

“U rat sam došla kao doktorica, ali ako je borba, ne sjedite i ne čekate tko će biti ranjen, nego se borite. Bježeći u neko dvorište, dočekao me transporter. Sjećam se samo prvog metka, presjekao mi je kost i noga mi je visjela. Znala sam da sam ranjena u nogu i pokušala sam skakutati. Međutim, nije mi bilo jasno zašto padam. Uopće nisam bila svjesna ostalih deset metaka…”

Dok se sklanjala, Vasilija je dobila još jedan metak u prsa.

“Došla sam do bombe i stavila osigurač u usta. Rekla sam ‘ja im u ruke živa ne idem’.

Vasilija Tucker je dva sata čekala da je izvuku, a u vukovarskoj bolnici su joj jedva spasili život. Teško je pristala na izlazak iz grada s posljednjim konvojem ranjenika. Da nije, prošla bi kao svi zarobljeni ranjenici koji su iz bolnice odvedeni na Ovčaru.